Stručna služba Vrhovnog državnog tužilaštva

Radi pružanja pomoći državnim tužilaštvima formirana je Stručna služba Vrhovnog državnog tužilaštva, u kojoj poslove mogu da obavljaju samostalni savjetnici iz pomagačkih profesija:

  • socijalni radnik,
  • specijalni pedagog,
  • ili psiholog.

Sve tri profesije su kompetentne za razumijevanje i procjenjivanje djeteta, pojedinaca i grupa u psihosocijalnom riziku i njihovih nezadovoljenih potreba, kao i za planiranje i realizaciju izrečenih mjera i stručnog tretmana. Stručna služba Vrhovnog državnog tužilaštva je počela sa radom 23.06.2012. godine, a u njoj je, za sada, zaposlen jedan samostalni savjetnik.

Glavne aktivnosti i odgovornosti

  • Davanje stručnog nalaza i mišljenja, obavještenja i pomoć u postupanju prema maloljetnicima/djeci, po zahtjevu državnog tužioca:

o   u krivičnom postupku, samostalno izvršavanje poslova tokom pripremnog postupka, postupka izricanja alternatinih mjera i krivičnih sankcija, postupka praćenja izvršavanja alternativnih mjera i krivičnih sankcija izrečenih maloljetnicima

o   kao i u postupku krivičnopravne zaštite djece na čiju su štetu izvršena krivična djela ili djece svjedoka

  • Obavljanje pripadajućih administrativnih poslova i vođenje evidencije izrečenih alternativnih mjera prema maloljetnicima.
  • Saradnja sa lokalnim zajednicama u cilju prikupljanja i razmjene informacija o maloljetniku, praćenja izvršenja mjera i sankcija prema maloljetnicima, kao i praćenja stanja i kretanja kriminaliteta djece i mladih te iniciranja relevantnih preventivnih programa.
  • Učestvovanje u radu tijela za zaštitu prava djece i mladih, izradi propisa vezanih za zaštitu prava djece, mladih i porodice.

Stručna služba doprinosi:

  • hitnosti postupanja i individualizaciji tretmana maloljetnika, vođenoj najboljim interesom djeteta, za djecu u sukobu sa zakonom i djecu na čiju su štetu izvršena krivična djela i djecu koja su svjedoci krivičnih djela
  • obezbjeđivanju stručne pomoći u pripremnom postupku u pribavljanju svih raspoloživih elementa za pravilnu odluku: u odnosu na ličnost djeteta, uslove razvoja i života, potrebe, sposobnosti, očekivanja, probleme, kako vezano za učešće djeteta u postupku, tako i pri donošenju odluke (o cjelishodnosti vođenja postupka prema maloljetniku, izricanju vaspitne mjere/mjere zaštite/alternativne mjere i u postupku kontrole i nadzora nad izvršenjem mjere i/ili zamjene mjere, svjedočenju i bezbjednosti djeteta)
  • ispitivanju djeteta (stručno prilagođen razgovor sposobnostima i potrebama djeteta i postupku koji se vodi), uključujući razgovor sa djetetom uz pomoć audiovizuelne tehnike
  • pripremi djeteta i roditelja za postupak koji se vodi u tužilaštvu
  • bezbjednosti djeteta i osjetljivosti na mogući rizik
  • učešću djeteta u postupku koji se vodi prema njemu na način prilagođen djetetu, kao i da se čuje autentično djetetovo mišljenje
  • informisanju djeteta o postupku koji se vodi prema njemu (davanju povratne informacije o toku i posljedicama postupka)